PALACE SUITE

Pala?a Terni-Dei Rossi

Lijepa, velika, bijela, raskošna:  takva je Pala?a Terni-Dei Rossi kad ju se, gledaju?i prema ulici Via Mazzini, posmatra iz ulice Via Dante, u visini trga Piazza della Repubblica.

Svojom masivnoš?u i sve?anim uresima isti?e se me?u skromnijim zgradama u ulici; njezini se skladni volumeni, staklene površine, preobilni ornamenti u secesijskom stilu i orijentalne kupolice ?ine neobi?nima, gotovo drskima u odnosu na eklekti?ke, mada dojmljive zgrade na trgu: pala?u osiguravaju?eg društva Riunione Adriatica di Sicurtà i današnje pala?e štedionice Cassa di Risparmio del Friuli Venezia Giulia. 

Ta su dva zdanja, koja su projektirali puno poznatiji arhitekti, izgra?ena gotovo istovremeno. Ona ome?uju trg, a odre?uje ih stil koji je bio po ukusu publike iz 19. stolje?a: kompaktna struktura i pseudoklasicisti?ke dekoracije, koje su bile obavezan izbor, budu?i da su ta dva zdanja bila namijenjena predstavništvima prestižnog osiguravaju?eg društva i filijale be?ke banke.

Pala?u je Terni Dei Rossi pak 1906. godine projektirao trš?anski graditelj Romeo Depaoli, po narudžbi Augusta Ternija, te ona predstavlja jedan od najuspjelijih lokalnih primjera onog istog florealnog ukusa koji se sve više afirmirao kao simbol pobjedni?kog, nadom ispunjenog, optimisti?nog otvaranja moderni najpoduzetnijeg gra?anskog staleža po?etkom dvadesetog stolje?a.

U istom je razdoblju veliki milanski arhitekt Giuseppe Sommaruga projektirao spektakularnu pala?u Filodramatike (današnjeg kina „Ambasciatori“), ?ija su zna?ajka tako?er naturalisti?ki ženski aktovi uz vijugavu dekoraciju u secesijskom stilu; Max Fabiani je u grad donio elegantan i racionalan stil svog mentora Otta Wagnera, a Giorgio Zaninovich, tako?er u?enik tog prvaka be?ke secesije – neke je zgrade u ulici Via Commerciale obogatio maštovitim, ponekad iznena?uju?im tuma?enjem secesije.

Wagnerova tema punog na praznom, zgrada zavijenih u gra?evni omota? koji umjesto baze ima velike zrcalne površine, kao u pala?a kojima su prizemlje i mezanin bili namijenjeni trgovanju, zna?ajka je nekih od najljepših secesijskih zdanja u Trstu: pala?a casa Bartoli na adresi Piazza della Borsa 7, koju je projektirao Max Fabiani (1905. godine) i casa Polacco, još jednog djela Romea Depaolija, na adresi Corso Italia 22 (iz 1908. godine). 

Palazzo Terni-Dei Rossi ipak predstavlja izražajniju dekorativnu kompoziciju, koja s vanjske strane ujedinjuje tri odvojena bloka što zajedno ?ine zdanje, svaki sa svojim ulazom: u ulici Via San Nicolò, u ulici Via Dante i u ulici Via Mazzini.

Što više gledamo to zdanje, to nas više osvaja bizarni sklad koji stvaraju tako heterogeni elementi: ornamenti s biljnim motivom, dekorirane konzole na koje se oslanjaju manje ili više izbo?eni balkoni, medaljoni, kipovi, balustrade i željezni ornamenti koji se isti?u na bijeloj kamenoj podlozi i, na kraju, dašak hirovite egzotike: visoko u kutovima, oslonjene na stupi?e, nalaze se male kupole, inspirirane indijskom arhitekturom.
 
Me?utim, ta prekrasna vanjština, koja je temeljitom restauracijom nedavno u potpunosti došla do izražaja, skrivala je nedostatak koji je Depaolija izložio brojnim kritikama: nekoliko godina nakon dovršetka radova glavni je ulaz u ulici Via Dante zatvoren te je foaje prenamijenjen u mjenja?nicu zbog njegove slabe iskoristivosti. Naime na visini mezanina jedino stubište, koje je bio spojeno s tim foajeom, nastavljalo se na stepenice koje vode prema ulazu u ulici Via San Nicolò, a koje su bile jako uske i neproporcionalne u odnosu na dimenzije zgrade.
 
Ipak, nije istina, kako se pri?alo, da si je Romeo Depaoli, shrvan kritikama koje su se sru?ile na njega, oduzeo život: nesretni je Depaoli umro od posljedica bolesti u ?etrdesetoj godini života, deset godina nakon što je projektirao Pala?u; samoubojstvo je po?inio naru?itelj i vlasnik zgrade, Augusto Terni, i to navodno iz romanti?nih razloga.

Raspored interijera nije odgovarao profinjenosti vanjštine: ve? su u fazi gradnje stubišta mijenjana nekoliko puta, kako bi se što bolje iskoristili poslovni prostori u prizemlju, zbog ?ega je žrtvovan glavni ulaz u ulici Via Dante (nedavnom restauracijom vra?ena mu je izvorna funkcija); blok zgrade u ulici Via Mazzini, koji je izgra?en posljednji, tako?er ima usko stubište i skroman ulaz. 

Zna?ajnu otvorenost komforu modernog života ipak je predstavljalo dizalo, koji je predvi?eno od samog po?etka. Ono što na pala?i najviše iznena?uje, a što je izašlo na vidjelo uslijed nedavno dovršenih radova na restauraciji zgrade, jest originalnost gra?evne tehnike, koja kombinira tradicionalne elemente (nosivi zidovi od kamena, pregradni zidovi od kamena i cigli) i za to razdoblje iznimno modernu uporabu metalnih elemenata: struktura je oja?ana ?vrstim željeznim stupovima; etaže se oslanjaju na željeznu armaturu na nižim katovima (gdje je optere?enje ve?e), dok su od tre?eg kata naviše izra?ene od klasi?nih drvenih greda (oja?anih malim ciglenim svodovima).

I materijali za izradu fasade korišteni su u skladu s najnovijim trendovima tog razdoblja: samo je prizemno zid prekriven plo?ama od bijelog kamena, dok je na višim katovima korištena imitacija kamena (smjesa cementa i pijeska) za fasadu, balkone i ornamentalne elemente. Restauraciju, koju je naru?ila obitelj Dei Rossi, vlasnica Pala?e od 1948. godine, nadgledala je i vodila arhitektica Marion Palla.

PROJEKT

Povijest i elegancija u srcu povijesne jezgre grada Trsta: više prostora, više tišine, više privatnosti. Odluka da se ovdje smjesti profinjena rezidencija, jedinstvena u okviru hotelijerske ponude grada, uvjetovana je posebnom lokacijom pala?e, na uglu koji ?ine ulice Via Dante i Via San Nicolò, dvije najelegantnije pješa?ke ulice u samom centru Trsta, dvjesto metara od mora, na doista privilegiranom položaju.

Arhitektica Ana Joki? odmjerila je prostore i opremila interijere vode?i se idejom da stvori prave apartmane, u kojima bi se gost osje?ao kao kod ku?e, ali koji bi istovremeno odisali atmosferom i zamamljivoš?u koje su tipi?ne za boravak u hotelu: idealno rješenje za poslovna putovanja ili turisti?ke boravke.

Tonovi sive oboga?eni detaljima jarkih boja, profinjenost i elegancija s daškom smjelosti, kombinacija klasi?nog ukusa i najmodernijih tehnologija, rezultat su timskog rada u koji su se uklju?ila najuspješnija poduze?a iz hotelijerskog sektora.

Osmišljen za sve koji dolaze u Trst, bilo na samo jedan dan ili dulja razdoblja, Palace Suite nudi 16 elegantnih i iznimno komfornih apartmana, od obiteljskog apartmana (Family Suite) s dvije spava?e sobe, preko raznih verzija klasi?nog apartmana (Classic Suite) s jednom spava?om sobom, do prostranog, svjetlom ispunjenog studio apartmana (Studio Suite).
Na svakom katu prevladava po jedna boja, kao znak osobnosti za one koji žele odabrati smještaj u skladu s vlastitim stilom života, što je pak tema koju je dalje obra?ivao umjetnik kojem je povjereno stvaranje djela kojima su personalizirani apartmani..

Odluka da se niz originalnih djela, stvorenih posebno za ovu rezidenciju, naru?i od upravo od lokalnog umjetnika Fabija Fonde, nastavak je svojevrsne tradicije: kulturni razvoj Trsta podržao je srednji stalež inteligentnih poduzetnika, koji su bili otvoreni za novine te su, povezuju?i legitimne gospodarske interese s ljubavlju za ljepotu i prestiž, obogatili grad privatnim rezidencijama i javnim pala?ama (kao što su primjerice kazalište Verdi, stara burza i pala?a Tergesteo).

U slu?aju pala?e Terni Dei Rossi moderno je mecenatstvo rezultiralo pažljivim projektiranjem interijera i potragom za posebnim dekoriranjem.

Trst danas zovu gradom znanosti jer je on sjedište brojnih institucija i centara me?unarodnog zna?aja.
Zbog toga je odabir pao na umjetnika koji se bavi digitalnim stvaralaštvom.

Palace Suite ima ?etiri kata, a na svakom od njih nalaze se ?etiri apartmana. Svaki je kat obilježen jednom bojom i jednom temom: na drugom je katu zelena boja povezana s temom arhitekture, na tre?em je ljubi?asta vezana uz dragulje, na ?etvrtom katu je crvena boja spojena s površinama, a peti je kat sav u crno-bijeloj kombinaciji i posve?en elementima (vodi i kamenu).
Sva su djela ostvarena digitalno, uz pomo? razli?itih instrumenata (ra?unalo, skener, tablet ra?unalo), a zatim otisnuta na tkanini i naknadno postavljena na zid. Odluka da se izbjegne uporaba okvira proizašla je iz želje da se omogu?i savršena integracija izme?u umjetni?kog djela i zida.